Otpornost bakterija na antibiotike

Bakterije su najbrojnija skupina organizama. Većina je ovih jednostaničara nužna za održavanje života ostalih makroorganizama na Zemlji. Te su bakterije bile bitne u biološkoj evoluciji, a i danas su osnova svakog hranidbenog lanca u prirodi. Prisutne su u tlu i vodi, biljkama i životinjama .

Mnoge vrste bakterija  pripadnici su fiziološke   flore ljudi i životinja (obitavaju na koži, u usnoj i nosnoj sluznici, crijevima, donjem dijelu spolnog sustava), obavljaju poželjne biološke i kemijske procese te se primjenjuju u raznim gospodarskim djelatnostima. Od 1500 opisanih vrsta bakterija, samo su stotinjak vrsta ljudski patogeni. Neke od njih uzrokuju vrlo teške i po život opasne bolesti kao što su upale pluća , tuberkuloza , bakterijski  meningitis, sepse . No u drugoj polovici 20. stoljeća nakon otkrića prvog antibiotika – Penicilina najveća većina bakterijskih bolesti  uključujući i one najteže danas se uspješno liječe. Tijekom proteklih pedeset godina farmaceutske industrije donijele su na tržište čitav niz antibiotika kojima se mogu liječiti sve ili gotovo sve bakterijske bolesti. No bakterije kako god nježno izgledale vrlo su  otporni  organizmi  jer imaju izuzetnu sposobnost prilagodbe na vanjske nepovoljne uvijete  što im je omogućilo da prežive 4 milijarde godina te su najstariji živi oblici života na Zemlji. 

 

Sposobnost prilagodbe bakterija na nepovoljne uvijete pa tako i antibiotike velika je prvenstveno zbog toga što se one vrlo brzo dijele i što se od jedne bakterije u 24 sata može namnožiti populacija od 10 ²⁴ ,  te je  u vrlo kratkom vremenskom razdoblju moguć značajan broj  mutacija. Kako su  se među bakterijama razvili mnogobrojni različiti  mehanizmi otpornosti,  danas nema ni jednog antibiotika na koji se  nije razvila neka vrsta bakterijske otpornosti.

U najveće kliničke probleme danas ubrajaju se otpornost pneumokoka na penicilin i makrolide, meticilinska i višestruka otpornost bakterije Staphylococcus aureus (MRSA), enterobakterije otporne na III. i IV. generaciju cefalosporina, karbapenem otporni Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumanii

 

Otpornost bakterija na antibiotike ugrožava ne samo liječenje uobičajenih zaraznih bolesti, već i napredak u mnogim granama medicine. Mnogi invazivni dijagnostički i terapijski postupci razvili su se zahvaljujući mogućnosti profilakse i liječenja infektivnih komplikacija.

Stoga se borba protiv otpornosti na antibiotike ubraja u prioritete Svjetske zdravstvene organizacije, te je jedan od zahtjeva Vijeća Europske Unije postavljen svim članicama Unije. Ustanovljen je i Europski dan svjesnosti o antibioticima koji se obilježava 18.studenoga.

 

Osnova kontrole razvoja i širenja otpornosti jest :

• praćenje postotka otpornosti i potrošnje antibiotika u okruženju,
• edukacija o racionalnoj primjeni antibiotika kako liječnika tako i bolesnika
• kontrola širenja infekcija u izvanbolničkome (cijepljenje) i bolničkome (kontrola bolničkih infekcija) okruženju.

 

 

Brza mikrobiološka dijagnostika koja omogućuje ispravno i pravodobno postavljanje dijagnoze, bitna je u racionalizaciji antimikrobne terapije. U Hrvatskoj, otpornost bakterija na antibiotike sustavno se prati od godine 1996., potrošnja antibiotika izražena u definiranim dnevnim dozama na tisuću stanovnika dnevno (DDD/TID) prati se od godine 2001., a godine 2006. pokrenuta je inicijativa vezana uz pisanje nacionalnih smjernica.

 

 

Što bi građani trebali znati o infekcijama i antibioticima?

 

• Antibiotici su lijekovi koji djeluju na bakterije, ali ne i viruse.
• Antibiotici se najčešće neopravdano primjenjuju u infekcijama gornjih dišnih puteva. Većina infekcija gornjih dišnih puteva (simptomi kihanja, kašljanja, promuklosti) su izazvani virusima i antibiotici nisu od pomoći
• Povišena tjelesna temperatura nije automatski znak da se trebaju primijeniti antibiotici.
• Nepotrebno davanje antibiotika potiče stvaranje otpornosti na antibiotike  među našim "dobrim" bakterijama koje žive u našem tijelu.
• Pranje ruku je najbolji način za spriječavanje širenja infekcija dišnih putova s obzirom da infektivne čestice  nastale govorom, kihanjem ili kašljanjem zaražene osobe brzo sedimentiraju na površine i budu dalje raznošene rukama osoba koje ne moraju nužno ni vidjeti zaraženu osobu

 

 Iako su antibiotici dostupni samo na liječnički recept mnogi građani samoinicijativno uzimaju antibiotike (najčešće koristeći zalihe od prijašnjeg liječenja ili pokušavaju nabaviti antibiotik bez recepta).

Pacijenti često, naročito roditelji bolesne djece, vrše neopravdano pritisak na liječnika da im propiše antibiotike, smatrajući da je to znak da njihovu bolest ili bolest djeteta liječnik shvaća ozbiljno.

 

 Drage sugrađanke i sugrađani, ne uzimajte antibiotike "na svoju ruku" . O tome će odluku donijeti samo Vaš liječnik na temelju pregleda i vaših nalaza. Između ostalog, o vašem pravilnom i racionalnom uzimanju  ovih "čudesnih" lijekova ovisit će njihova daljnja primjena za buduće generacije.