Krpeljni meningoencefalitis (Meningoencephalitis acarina)

Dok se u Europi radi o blažoj formi bolesti s letalitetom ispod 1%, u Aziji se radi o dalekoistočnom ili ruskom proljetno-ljetnom obliku bolesti koja je puno teža i sa češćim parezama i paralizama mišića ramena i ruku te letalitetom do 25%.

Najznačajnija su prirodna žarišta u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske (panonski tip), dok druga žarišta (mediteranski tip) imaju manje značenje jer su oboljevanja ljudi u njima rijetka ili se više ne događaju.

Prenosioci bolesti su krpelji.
Kako se virus prenosi i transovarijalno na nove generacije krpelja, oni su ne samo vektori već i prirodni rezervoar infekta.

Ličinke i nimfe krpelja se hrane na šumskim mišolikim sisavcima, a odrasli oblici na velikim divljim životinjama kao što su lisica, srna , jelen, divlja svinja i dr. Domaće životinje imaju ulogu sekundarnih izvora zaraze. Od značaja su koze, ovce, goveda i psi. Ove životinje se inficiraju u prirodnom žarištu ubodom zaraženih krpelja i u fazi viremije postaju izvor zaraze za krpelje putem krvi, a za ljude putem neprokuhanog mlijeka. Poznato je da virus u kravljem mlijeku na 4?C preživljava do dva tjedna, a u krpeljima se održava dvije do tri generacije.

Kao i kod mnogih drugih virusnih infekcija središnjeg živčanog sustava tako i kod krpeljnog meningoencefalitisa nakon inkubacije  od 7-10 dana dolazi do viremije i generalizacije infekta.
To odgovara prvoj fazi bolesti koja je obilježena vrućicom, jakom glavoboljom, klonulošću, bolovima po cijelom tijelu i povraćanjem. Ta faza traje 5-10 dana i kod nekih osoba time bolest i završava.

U drugih sa na tu fazu nakon 4-10 dana latencije, nastavlja druga faza bolesti do koje dolazi zbog prodora virusa u središnji živčani sustav. Ovdje nastaje serozna upala moždanih ovojnica te hiperemija i petehijalna krvarenja u mozgu tj. svi stadiji upale te degeneracije i nekroze neurona. Pored općih simptoma, sada su u kliničkoj slici prisutni znakovi meningitisa (ukočenost vrata, glavobolja, povraćanje) te znakovi encefalomijelitisa (klijenuti gornjih ekstremiteta, trupa i moždanih živaca, vertigo, somnolencija, tremor, nistagmus, vidni i duševni poremećaji). Druga faza bolesti traje 8-12 dana.

Rekonvalescencija je obično produžena, ponekad i vrlo duga, a obilježena je glavoboljom i općom klonulošću.

Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju karakteristične kliničke slike, analize likvora koji se dobiva lumbalnom punkcijom te serologije.

Liječenje manifestnih oblika bolesti se provodi u bolnici uz analgetika i mirovanje, budući da specifični lijek ne postoji.

Klinički inaparentni oblici bivaju često neprepoznati i dovode do prokuživanja što rezultira aktivnom prirodnom otpornošću.

Najveći broj oboljelih je iz redova poljoprivrednika, šumskih radnika te izletnika.

Bolest se najčešće javlja od proljeća do jeseni sa maksimumom pojavljivanja u srpnju, ali sporadičnih slučajeva ima tokom cijele godine.

Prevencija se provodi odgovarajućom odjećom i obućom koja sprečava dolazak krpelja na kožu. Nogavice hlača dobro je vezati, a dolaskom kući potrebno je pregledati cijelo tijelo i odjeću na prisutnost krpelja. Kako je krpelju potrebno nekoliko sati da nađe pogodno mjesto i da se jače pričvrsti, preporuča se dolaskom kući i temeljito istuširati. U šumi treba izbjegavati grmlje i nisko raslinje, a u endemskim područjima smije se piti samo prokuhano ili pasterizirano mlijeko.

Zaštita se postiže cijepljenjem. Za cijepljenje se preporučaju tri doze cjepiva (prve dvije u razmaku 1-3 mjeseca, a treća godinu dana kasnije). Revakcinacija se obavlja svakih 3-5 godina.

Postekspozicijska zaštita, dakle nakon uboda krpelja u neimuniziranih osoba, može se izvesti pasivno humanim imunoglobulinom ali samo unutar četiri dana nakon uboda. Zbog toga kao i zbog skupoće preparata, rijetko se provodi.


Darko Radiček, dr. med., spec. epidemiologije