O krpeljima

Krpelji su sitne, 1-5 mm dugačke životinjice koje pripadaju skupini paučnjaka. Tijelo im je građeno od glavoprsja (srasla glava i prsni koš) i zadka. Imaju tri odnosno četiri para nogu. U Hrvatskoj je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus). Porodica Ixodidae ime je dobila po čvrstom štitu ili ploči koja se još naziva scutum.

Razvoj krpelja

U svom razvoju prolaze kroz četiri faze: jajašce, ličinka, nimfa, odrasli krpelj.

Ženka krpelja odloži približno 1000 jajašaca u gnijezdo u gustoj travi uzdignutoj od tla. Jajašca se izlegu za približno 2 tjedna. Ličinke izgledaju kao mali krpelji i imaju 3 para nogu (nimfe i krpelji imaju 4 para nogu). Nakon valjenja, ličinke se popnu na raslinje i čekaju svoj prvi obrok. Najčešće se hrane na malim glodavcima i drugim šumskim životinjama; na psima, mačkama pa i na čovjeku. Kada se napiju krvi vrate se u okolicu. Nakon hranjena preobraze se u slijedeći oblik, nimfe. Nimfekreću u lov na novog domaćina. Vrlo su male pa postoji mogućnost da ih pravovremeno ne primijetimo. Zrela nimfa nakon zadovoljavajućeg obroka krvi odpadne sa domaćina i preobrazi se u odraslog krpelja, koji opet mora naći novog domaćina. Nakon svakog hranjenja ženka se pari i započinje novi razvojni krug odlaganjem jajašaca u gnijezdo na tlu; to može biti odgođeno na nekoliko tjedana dok se ne jave povoljni klimatski uvjeti.

Gdje ih nalazimo?

Krpelji žive u šumama, na proplancima, niskom raslinju, grmovitim i visokotravnatim staništima, na vlažnim i sjenovitim mjestima. U urbanim sredinama možemo ih naći u parkovima, živicama, vrtovima i kućnim dvorištima.

Prvenstveno su nametnici životinja, a iznimno čovjeka.

Hranjenje krpelja

Krpelji svoju žrtvu ne traže aktivno, kao npr. komarci, nego na vlatima trave, granama i listovima grmlja čekaju prolazak domaćina - životinje ili čovjeka. Krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju može prijeći ovisi o razvojnom obliku. Za aktivnost krpelja važna je povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju sezonsku aktivnost - sezona njihove najveće brojnosti je u proljeće i rano ljeto. Smatra se da se krpelji bude kada dnevne temperature dosegnu oko 15°C. Aktivni mogu biti i zimi, ukoliko je zima blaga, bez snijega i hladnoće.

Tvrdi krpelji bez domaćina mogu preživjeti nekoliko mjeseci do najviše dvije godine. Kada domaćin dotakne krpelja, on se nožicama zakači i prijeđe na njih, te hoda po tijelu tražeći povoljno mjesto gdje može probosti kožu i sisati krv, načešće gdje je koža vlažnija i mekša: koža trbuha, prepona, pazuha i iza uha. Traženje mjesta uboda traje i više sati. Miris i toplina iz kože koje krpelj detektira pomoću dlačica na pipalima i pomoću Hallerovog organa. Spojevi koje detektira krpelj su u prvom redu CO2 (ugljični dioksid) i NH3 (amonijak) koji se nalaze u dahu i mokraći domaćina, te maslačna i mliječna kiselina koja se nalazi u znoju i u drugim tjelesnim tekućinama. Tjelesna temperatura vjerojatno djeluje sinergistički s mirisom te dodatno potiče prihvaćanje na kožu domaćina.

Krpelj se prvo čvrsto prihvaća za kožu i postavlja tijelo pod kutem od 45°-60° i počinje rezati kožu pomoću para kliješta. Probadanje kože traje nekoliko minuta, a sam ubod se ne osjeti zbog tvari iz sline krpelja koja djeluje poput anestetika. U ranu koja je napravljena pomoću zubića ulazi hipostom, „rilce“ na kojem se nalazi mnogo zavijenih zubića. Krpelj u ranicu počinje lučiti slinu koja sadrži specifičan protein koji stvara vezivni sloj koji se stvrdnjava uokolo usnog aparata, zatim istječe na površinu kože te se krpelj učvršćuje na površini kože. Pričvršćivanje može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana, jednom kada se pričvrsti počinje proces hranjenja.

Vjerojatnost prijenosa infekcije je veća što je krpelj dulje na tijelu žrtve. Smatra se da je da bi došlo do prijenosa patogena iz zaraženog krpelja potrebno da je krpelj pričvršćen i da se hrani na domaćinu 10 do 24 sata - krpelja je potrebno što prije odstraniti sa tijela!!!

KAKO SPRIJEČITI UBOD KRPELJA?

Prilikom odlaska u prirodu potrebno je:

1. Izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, ostavljanje odjeće na travi i grmlju i sl.


2. Odgovarajuće se odjenuti i obuti. Nositi hlače dugih nogavica, koje je preporučljivo ugurati u čarape, te majice i košulje dugih rukava. Bolje je odijenuti svijetlu odjeću radi lakšeg uočavanja krpelja.


3. Za vrijeme boravka u prirodi koristiti repelente koji se nanose na izložene dijelove tijela. Repelenti se mogu nanijeti i na odjeću. Obavezno ih koristite u skladu s uputama proizvođača (način primjene, ponovno nanošenje, ...).


4. Tijekom boravka u prirodi poželjno je pregledati se svakih nekoliko sati. To isto napraviti i po povratku kući, budući da krpelji provedu i nekoliko sati hodajući po tijelu u potrazi za mjestom uboda. Tijekom pregledavanja tijela posebice pretražiti zatiljak, vrat, prepone, pazuhe i područje iza koljena, te pupak.

ŠTO UČINITI KOD UBODA KRPELJA?

U slučaju uboda, krpelja treba čim prije i na ispravan način  odstraniti.

1. Potrebno ga je uhvatiti pincetom uz samu kožu i laganim povlačenjem izvlačiti. Treba izbjegavati naglo povlačenje, stiskanje ili gnječenje. Krpelja je puno lakše odstraniti u prvim satima nakon uboda.


2. NIKADA nemojte krpelja „gušiti“ premazivanjem s uljem, alkoholom, masti i drugim sredstvima!!! Time izazivate grčenje i njegovu naglu smrt. Iako će to u većini slučajeva olakšati izvlačenje, dovesti će i do pražnjenja sadržaja trbušne šupljine krpelja u čovjeka. Na taj način vrlo se lako prenese zaraza ako je krpelj bio zaražen.


3. Nakon odstranjivanja potrebno je mjesto uboda premazati alkoholom, a ruke oprati vodom i sapunom. 

Iako ste krpelja uspješno odstranili, mjesto uboda pratite kroz nekoliko tjedana. O simptomima i znakovima koje je bitno uočiti na vrijeme bit će govora nešto kasnije. 

BOLESTI KOJE PRENOSE KRPELJI

Bolesti koje se najčešće vežu uz ubod krpelja su Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis. Ove bolesti se najčešće pojavljuju u osoba koje su profesionalno izložene (šumari, šumski radnici, vojnici, vatrogasci) te u izletnika.

Lyme borelioza

Bolest je poznata već od 1975.god. pod raznim nazivima, a današnje ime je dobila po mjestu Lyme u SAD-u gdje se pojavila bolest u epidemijskim razmjerima. Radi se o multisistemskoj upalnoj bolesti. Uzročnik bolesti je Borrelia burgdorferi. Bolest ima 3 stadija.

Lyme borelioza se javlja uglavnom u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Najveći broj oboljelih registrira se u toplim mjesecima.

Nakon inkubacije od 2-3 tjedna na koži se pojavljuje promjena koju nazivamo Erythema migrans. Na mjestu uboda krpelja nastaje crvenilo koje se postepeno širi u okolicu, a sredina postaje sve blijeđa, što može biti popraćeno svrbežom, bolovima i pečenjem. Uz to se mogu pojaviti i opći znakovi zarazne bolesti: povišena temperatura, glavobolja, malaksalost, umor, bolovi u mišićima i zglobovima i povećani regionalni limfni čvorovi. Nakon nekoliko tjedana u većine kožne promjene nestaju i time bolest završava.

Ukoliko nije primijenjena adekvatna antibiotska terapija, iako je promjena na koži nestala, dolazi do daljnjeg umnažanja uzročnika i njegovog širenja krvlju u udaljene organe. Bolest najčešće zahvaća mišićno-koštani sustav, srce, zglobove i živčani sustav. Traje godinama, s posljedičnim uništavanjem zahvaćenih organa.

Liječenje LB ovisi prije svega o stadiju bolesti. I. stadij (erythema migrans) liječi se peroralno antibioticima, dok je za neurološke i reumatske manifestacije potrebna parenteralna antibiotska terapija.

U posljednjih 15 godina na području naše županije godišnje bilježimo prosječno oko 25 prijava oboljelih. 

Krpeljni meningoencefalitis

Radi se o virusnoj infekciji uzrokovanoj virusom krpeljnog meningoencefalitisa. Razlikujemo tri različita tipa KME virusa: Srednjeeuropski, Sibirski i Dalekoistočni. Prisutnost KME u Hrvatskoj po prvi je puta zabilježena 1953.

U posljednjih 15 godina na području naše županije godišnje bilježimo prosječno oko 8 prijava oboljelih od krpeljnog meningoencefalitisa.

Krpeljni meningoencefalitis je proljetno-ljetna bolest. Pojava bolesti neposredno je povezana s učestalijim boravcima u prirodi i intenziviranjem aktivnosti krpelja. Iako je nekoliko slučajeva bolesti zabilježeno i u priobalnom području, većina oboljelih dolazi iz šumovitih područja sjeverozapadnog i istočnog kontinentalnog dijela RH. Varira u intenzitetu od blagih, nerijetko subkliničkih oblika pa do teške infekcija središnjega živčanog sustava koja ostavlja trajna neurološka oštećenja, a može uzrokovati i smrtni ishod.

Prvi simptomi bolesti obično se javljaju 7-14 dana nakon uboda krpelja. U najvećeg broja oboljelih bolest uzrokuje povišenje tjelesne temperature i nespecifične simptome poput bolova u zglobovima i kostima. Simptomi traju nekoliko dana. U većine zaraženih, bolest ovime završava no u 20-30% bolesnika, nakon kratkotrajnog nestanka simptoma (najčešće ne dulje od 1 tjedna), razvija se tzv. „druga faza“ bolesti u kojoj dominiraju simptomi koji su posljedica infekcije središnjega živčanog sustava: glavobolja, vrtoglavica, slabost udova, poremećaj svijesti, konvulzije.

Smatra se da 50% oboljelih razvije - aseptični ili serozni meningitis, 40% - meningoencefalitis, 10% - meningoencefalomijelitis. Od ove bolesti se na žalost i umire.

U ovom trenutku ne postoji specifični antivirusni lijek, već se provodi simptomatsko liječenje.

U borbi protiv krpeljnog meningoencefalitisa uspješnim se pokazalo cjepivo. Cjepivo sadrži inaktivirani virus. Cijepiti se mogu odrasli i djeca starija od 12 mjeseci. Preporuča osobama koje zbog prirode posla  borave u prirodi (šumari, šumski radnici, vojnici, vatrogasci i drugi) kao i osobama koje u prirodi borave tek povremeno (izletnici, planinari, lovci, ...).

Da bi se postigla doživotna zaštita, nakon što se obavi primarna serija cijepljenja koja se sastoji od tri doze cjepiva koje se daju s razmakom od u razmaku od mjesec odnosno godinu dana, potrebno je docjepljivanje jednom dozom cjepiva svakih 3-5 godina.

Danijela Pinter, dr.med, spec. epidemiolog