Ne mogu se kultivirati na umjetnim hranilištima kao ostale bakterije već za to trebaju posebni uvjeti i podloge kao što je oplođeno kokošje jaje, laboratorijske životinje ili stanične kulture. U ovom rodu nalaze se tri vrste koje su patogene za čovjeka  :

• Chlamydia trahomatis uzročnik infekcije oka i spolnog sustava , no može uzrokovati i upalu  pluća u novorođenčadi


• Clamydophyla psitaci uzrokuje upale pluća ( psitakoze )


• Chlmydophila pneumonie uzročnik upale pluća i ostalih dijelova dišnog sustava.

Infekcija Chlamydiom  trahomatis najčešća je bakterijska infekcija koja se prenosi spolnim kontaktom. Svake godine u svijetu se bilježi oko 50 milijuna novozraženih  od čega u Sjedinjenim Američkim Državama  4 milijuna, sa stopom prevalencije višom od 10% u seksualno aktivnih adolescentnih djevojaka ( u Hrvatskoj 4–16 % ).

Klamidijska infekcija vodeći je uzrok sljepoće, kao i vodeći uzrok neplodnosti koji se može prevenirati. Vodeći je uzrok zdjelične upalne bolesti u žena, a posljedično tomu je i rizik od vanmaternične  trudnoće povećan  za 7–10 puta.

Dugoročna manifestacija klamidijske infekcije je i kronična bol u trbuhu  povezana s priraslicama jajovoda i jajnika. Povećan je rizik od stjecanja drugih spolno prenosivih infekcija. Trudna žena s klamidijskom infekcijom  može prenijeti infekciju na plod.

Chlamydija trahomatis u vanjskim uvjetima izvan stanice ne preživljava dugo.

Pri sobnoj temperaturi većina sojeva gubi infektivnost već za 8 sati ili duže, ovisno o mediju u kojem se nalazi. Pri temperaturi  od 56⁰ C gube infektivnost već za 5-10 min. Alkoholni dezinficijens ubija ju za 5 – 10 min. Ustanovljeno je da Chlamydia trahomatis može pri sobnoj temperaturi ostati infektivna u kloriranoj vodi bazena i nekoloriranoj vodovodnoj vodi 2-3 dana.

S obzirom da se građa spolnih organa razlikuje kod muškaraca od onih u žena i simptomi infekcije se razlikuju.

Kod muškaraca Chlamydia trachomatis najčešće uzrokuje nespecifični uretritis (upalu vanjskog, izvodnog dijela mokraćnog sustava). Put prijenosa najčešće je spolni i inkubacija (vrijeme od ulaska uzročnika u organizam do pojave prvih znakova bolesti) traje od 1 do 3 tjedna. Simptomi su najčešće svijetli iscjedak ili smetnje kod mokrenja , te crvenilo glavića spolovila, koji mogu biti blagi , no češće izostaju bilo kakvi znakovi infekcije. Neliječene infekcije mogu prijeći u kroničnu fazu kod koje se može primijetiti povremeni svijetli iscjedak ili pokoja, ili niti jedna od navedenih smetnji.

Kronična faza ne znači, međutim, nestanak bolesti, već, nasuprot tome, kronični klamidijski uretritis može dovesti do komplikacija u vidu prostatitisa, epididimitisa ili, pak, u određenim slučajevima, može biti uzrok neplodnosti muškarca.

Svakako treba napomenuti da muškarci (kao i žene) s neprepoznatom i neliječenom klamidijskom genitalnom infekcijom predstavljaju stalni izvor infekta i rezervoar širenja bolesti.

Kod žena, infekcija klamidijom najčešće uzrokuje cervicitis i uretritis. Upala vrata maternice ili cervicitis je najčešća spolno prenosiva bolest u svijetu i kod nas. U 70% slučajeva klamidijski cervicitis nema simptoma, a u 20-30% žena s klamidijskim cervicitisom nema znakova na temelju kojih bi liječnik tijekom ginekološkog pregleda posumnjao na infekciju. Rijetki i blagi su simptomi poput peckanja tijekom mokrenja, pojačanog iscjetka u rodnici i krvarenja nakon spolnog odnosa. Simptomi klamidijske infekcije se pojavljuju nakon 7-14 dana od kontakta.

Postoje i asimptomatske klamidijske genitalne infekcije koje se mogu otkriti jedino na temelju laboratorijskih pretraga. Relativno duga inkubacija i slaba izraženost kliničke simptomatologije vrlo često rezultira perzistencijom infekta, što, osobito kod žena, može dovesti do ozbiljnih posljedica u smislu upalne bolesti male zdjelice izvanmaternične trudnoće i sterilnosti.

Chlamydia trachomatis najčešće se prenosi spolnim odnosom. Dokazano je da  je vjerojatnost prijenosa genitalnih klamidija s jednog seksualnog partnera na drugog u oba spola 68%. Također i kontaminacija prstiju s genitalnim iscjetkom može dovesti do infekcije konjunktive oka. Tad nastupa klamidijski konjunktivitis. Može se prenijeti i tijekom poroda na novorođenče. Tada svako treće novorođenče razvije inkluzijski konjunktivitis, a svako šesto upalu pluća.

Uzorak za laboratorijsku dijagnostiku najčešće se dobiva obriskom uretre mokraćne cijevi kod muškaraca, odnosno obriskom vrata ili cerviksa maternice. Danas se i mokraća sve više koristi kao uzorak.

Posljednjih godina ulogu zlatnog standarda laboratorijske dijagnostike klamidijske infekcije preuzele su molekularne metode amplifikacije nukleinskih kiselina kao što su "polymerase chain reaction" (PCR) i "ligase chain reaction" (LCR) zbog visoke osjetljivosti na uzorcima uzetim iz uretre i cerviksa u simptomatskoj i asimptomatskoj populaciji. 

Danas je, na svjetskoj razini, kao terapija nekomplicirane klamidijske infekcije prihvaćen azitromicin u jedinstvenoj dozi od 1grama.

Mjere zaštite od klamidijske infekcije su iste kao i mjere zaštite od spolno prenosivih bolesti. U slučaju preboljele infekcije potrebno je spriječiti ponovnu infekciju koja povećava rizik neplodnosti. Za osobe koje imaju spolne odnose preporučuje se uporaba lateks-kondoma od samog početka do kraja spolnog odnosa. Redovita i ispravna uporaba kondoma predstavlja najbolji mogući način zaštite od klamidijske infekcije za spolno aktivne osobe.

Priredila Vlatka Janeš Poje , dr.med., spec. kliničke mikrobiologije