Cijepljenje je specifična mjera sprječavanja zaraznih bolesti. Riječ je o umjetnom stvaranju imunosti. Cijepljenjem se postiže individualna zaštita, ali isto tako na razini populacije modificiramo kretanje određene zarazne bolesti, eliminiramo njene teške oblike ili pak eradiciramo bolest u potpunosti kao što je to postignuto s variolom verom. Željeni učinak cjepiva je stimulacija imunološkog sustava cijepljene osobe.

U RH je većina cjepiva uvedena prije 60-ak i više godina te smo zahvaljujući tome na većinu ovih bolesti zaboravili. 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća započeto je obvezno cijepljenje protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa i hripavca, 60-ih godina protiv dječje paralize i ospica, 70-ih godina protiv rubeole i zaušnjaka, 1999. protiv hepatitisa B, 2002. H. influenzae tipa B, 2015. protiv bolesti uzrokovanih humanim papiloma virusom te 2019. protiv pneumokoknih bolesti.

Cijepljenje protiv određenih bolesti je obavezno. Protiv kojih bolesti ćemo se cijepiti ovisi o epidemiološkoj situaciji u RH i svijetu te se svake godine donosi Provedbeni program obveznog cijepljenja u Hrvatskoj tzv. „Kalendar cijepljenja“. Kalendar cijepljenja definira protiv kojih bolesti se cijepiti određena populacija, koja će se shema cijepljenja slijediti, koja vrsta cjepiva i slično. Takvim masovnim cijepljenjem nastojimo zaštiti pojedince, ali i spriječiti prodor zarazne bolesti u našu zajednicu. Cijepljenje je dokazano vrijedan alat za kontrolu i eliminaciju po život opasnih zaraznih bolesti, a Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da  se godišnje izbjegne između 2 i 3 milijuna smrtnih slučajeva zahvaljujući cijepljenju. Isto tako, više ne vidimo mnoge od zaraznih bolesti koje su mučile prijašnje generacije, poput dječje paralize, ospica, rubeole, difterije i tetanusa. Rezultat je to desetljetnog kontinuiranog truda i rada struke i svih članova naše zajednice.