Kada je davne 1879. godine Thomas Alva Edison po prvi puta javno predstavio svoju električnu žarulju slavio se početak novog doba. Čovječanstvo je još jednom pobijedilo prirodu i pomaknulo nametnute mu granice. Noć više nije bila čimbenik koji utječe na naše živote, a razne aktivnosti, privatni život, razonoda i poslovi mogli su se rasporediti unutar 24 sata kako nama odgovara, a ne kako nam priroda diktira. Zahvaljujući ubrzanoj urbanizaciji i industrijalizaciji noć je posljedično postala sve kraća i svjetlija.

Koliko svjetla je dovoljno svjetla i kada njegov utjecaj postaje štetan za naše zdravlje, prirodu, okoliš?
Milijardama godina život se razvijao prateći rotaciju planete, a izmjene dana i noći utkale su se u sav biljni i životinjski svijet. Dan i noć, 24 sata, stvorili su unutarnji sat u organizmima koji udara tempo za tzv. cirkadijani ritam (lat. circa: oko, približno + dies: dan). Cirkadijani ritam se definira kao ciklično kolebanje bioloških funkcija s trajanjem jednoga ciklusa oko 24 sata. Promjene tjelesne temperature i tlaka tijekom dana, sekrecija određenih hormona (npr. kortizol, melatonin), ritam buđenja i spavanja samo su neki od primjera naše povezanosti s prirodom koja nas okružuje.

Kako svjetlost utječe na naš organizam?
Ovo je pitanje i dalje tema brojnih rasprava i istraživanja.
Glavni cirkadijani sat kod sisavaca predstavlja dio mozga koji se naziva suprahijazmatska jezgra. U ljudi se sastoji od više desetaka tisuća gusto zbijenih malih neurona i reagira na podražaje svjetla i tame. Prenosi informacije drugim dijelovima mozga koji kontroliraju važne biološke funkcije te regulira lučenje melatonina kao odgovor na ciklus svjetlost-tama. Tama potiče lučenje melatonina, a svjetlo ga suprimira. Melatonin sudjeluje u mnogim biološkim procesima, a poremećaje razine melatonina spominje se kod raznih bolesti kao što su npr. demencija, dijabetes tipa 2, karcinom.

Kako će svjetlost utjecati na ljudsko zdravlje ovisi o jakosti, vremenu izloženosti i spektru svjetlosti. Smatra se da čak i izloženost slabom svjetlu noću utječe na cirkadijani sustav, remeti se vrijeme spavanja, raspoloženje, lučenje hormona, funkcioniranje neurološkog sustava i sl.

Svjetlosno onečišćenje definira se kao prekomjerna ili neprimjerena uporaba umjetnog vanjskog svjetla koja posljedično narušava prirodne obrasce divljih životinja, doprinosi povećanju ugljičnog dioksida (CO₂) u atmosferi, remeti ljudski san i smanjuje zvjezdanu svjetlost na noćnom nebu.

Mjere prevencije
Na nivou RH donesen je Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja kojim se uređuju mjere zaštite od svjetlosnog onečišćenja, način utvrđivanja najviše dopuštenih vrijednosti rasvjetljavanja, ograničenja i zabrane rasvjetljavanja, uvjeti za planiranje, gradnju, održavanje i rekonstrukciju vanjske rasvjete, mjerenja i način praćenja rasvijetljenosti okoliša te druga pitanja radi smanjenja svjetlosnog onečišćenja okoliša i posljedica njegovog djelovanja.

Što mi možemo napraviti?

-        Isključite sva svjetla koja ne koristite.

-        Unutarnju i vanjsku rasvjetu usmjerite na ono što pokušavate osvijetliti.

-        Koristite žarulje dovoljne jakosti.

-        Ugradite prekidače za prigušivanje svjetla kako biste mogli mijenjati jakost rasvjete.

-        Koristite senzore pokreta kako bi vanjska rasvjeta bila uključena samo kada je potrebno.

-        Na prozore postavite debele zavjese ili rolete kako biste reducirali svjetlost koja izlazi odnosno ulazi u vaš dom noću.

-        Smanjite na najmanju moguću mjeru izloženost TV ekranima, tabletima, pametnim telefonima i računalima tijekom noći.

Tekst pripremila: Danijela Pinter, dr. med., spec. epidemiologije, subspec. zdravstvene ekologije